Preface to the catalog
Fragmented spirituality
Ljudska sudbina zrcali se na primjerima kulturoloških, intelektualnih, povijesnih i umjetničkih ostvarenja čovjekovih kreativnih potencijala. U nastojanju da razumije okolnosti vlastite egzistencije, čovjek teži, između ostalog, smisleno uprizoriti značenje i značaj svojeg postojanja. Kao jedna od temeljnih odrednica njegova življenja nameće se potreba za duhovnošću posredstvom odnosa spram transcendentalnog, religijskog, simboličkog te nadasve općeljudskog. Brojna povijesna razdoblja i epohe prikazivali su na različite načine, posredstvom inovativnosti likovne perspektive i tehnike, ljudsku egzistenciju i njen odnosa spram duhovnosti. Intriga suvremenosti očituje se u valjanoj i likovno educiranom oku prihvatljivoj mogućnosti originalnog uprizorenja kanonskog motiva čovjekove duhovnosti. Upravo na tom mjestu, likovni prikazi Tina Perdića dolaze do izričaja i izražaja.
Fragmentirajući cjelinu, Perdić nastoji unijeti nov način viđenja, ali i razumijevanja, zbilje. Spomenuta fragmentarnost, razigranost, namjerna nedorečenost i skrivenost te začudnost likovnog prikaza osnovna su obilježja njegova promišljanja tradicije. U odmaku od ustaljenog, on nastoji vizualno osvježiti i razbiti uobičajene načine likovnog uprizorenja. Perdić svjesno odustaje od cjeline kako bi iznova, kroz fragmentirani detalj, oživio svu dinamiku, tragičnost i velebnost čovjekova življenja u svjetlu duhovnog, religijskog.
Perdićeva likovnost, braneći čovjekovu potrebu za smislom, istovremeno djeluje i suvremeno i apologetski. Koristeći ključne odlike današnjeg načina življenja, tj. ističući rascjepkanost, nestalnost, užurbanost te vizualnu višeznačnost, Perdić ukazuje na mogući smjer suvremene interakcije današnjice i nasljeđa, čovjekove potrebe za promjenom i prevrednovanjem u skladu sa zahtjevima njegove suvremenosti naspram njegove općeljudske težnje za smislenošću i duhovnom prožetošću zbilje. Perdić ne nastoji pod svaku cijenu biti originalan, nego prije svega interpretativan; svježina njegova likovnog prikaza očituje se kroz vješto pomirenje trajnih odlika ljudskosti spram suvremenog načina vizualnog promišljanja zbilje. U tom smislu nam se paradoksalnost njegove likovne perspektive nameće kao izazov; izazov gledanja, mišljenja i življenja.
Perdić je nadasve provokativan, ali dobronamjeran i nježan autor. Njegova provokativnost je vizualna i formalna, a dobronamjernost sasvim ljudska. Kao educirani poznavatelj zapadno-kršćanskog kulturološkog nasljeđa koristi općepoznate prizore biblijske tematike, ali ih umješno povezuje sa suvremenošću. Ukoliko je naša duhovnost oživljeni pečat Božanske sveprisutnosti, potrebno je uvijek iznova inzistirati na novim, svojem vremenu i podneblju primjerenim oblicima likovnog promišljanja smisla i značenja. Tino Perdić nas poziva da iznova promislimo naš odnos spram transcendentalnog i duhovnog te apostrofirajući detalj on čovjeku otvara nove mogućnosti interakcije s puninom i cjelinom.
Alen Tomić